Preživjela je napad fosfornom bombom: "Bilo me je sram plakati pored onih koji su prošli gore od mene"

“Proradio je u meni neki inat, neki ponos. Ne dam svoj grad u kojem sam rođena i odrasla. Neću ga prepustiti tako lako”, prisjeća se Silvana.

Prije nego što je otišla na bojno polje, radila je u sanitetu, pomažući ranjenicima. Njezina majka Katica, prisjeća se trenutka kada je Silvana odlučila ići u vojsku:

“Ona je rekla da ide. Pitala sam je kamo i što će reći otac, ali nije htjela slušati. Rekla je: ‘Ja sam punoljetna.’ Jednog jutra sam se probudila i shvatila da je nema. Trčala sam za njom da je zaustavim, ali ona je vikala da ju sramotim. Morala sam je pustiti.” kaže Katica Kokot.

Iako je bila među rijetkim ženama na bojištu, Silvana se nikada nije osjećala izostavljenom.

“Svi smo bili kao jedna velika obitelj. Suborci su me gledali kao sestru”, kaže.

“Najteže mi je bilo kad je mama ranjena i ostala bez noge, a kasnije kad sam i ja ranjena – ne zbog same ozljede, nego jer nisam više mogla na položaj.”

Silvanu je pogodila fosforna bomba. Sjećanja na taj trenutak i danas, 34 godine kasnije, svježa su kao da je bilo jučer. Bomba je pala pokraj Petra, govori nam, a ona je rukama uspjela zaštititi oči. Pola tijela joj je izgorjelo.

“Bolovi su bili strašni. Pola tijela mi je izgorjelo – ja nisam gorjela plamenom, topila sam se. Operirana sam, dobila sam anesteziju, ali lijekova je bilo premalo. Previjanja su trajala po četiri sata”, prisjeća se.

Zbog nedostatka lijekova, Silvana je operaciju preživjela budna.

“Čim je napravio prvi rez, probudila sam se, stisnula zube i šutjela. Oni nisu ni znali da sam budna. Kad su sredili gornji dio tijela, više nisam mogla izdržati i pitala sam jesmo li gotovo. Pitali su od kada sam budna.”

Ipak, ni nesnosna bol nije slomila njezin duh, govori nam.

Dok su drugi plakali, ona je zbijala šale:

“Sestre su plakale dok su me previjale, a ja sam se smijala i pričala viceve. Bilo me sram plakati pored onih koji su prošli gore od mene. Stalno mi je bilo u glavi samo da se što prije oporavim i vratim na položaj.”

Silvana Kokot je simbol hrabrosti i odlučnosti, ali i snage žene koja nije napustila svoj voljeni grad.